Halil Džubran - GLAS PJESNIKA (odlomci)

Nebo napaja uljem moju svjetiljku i ja je stavljam na svoj prozor kako bih osvijetlio put strancu u noći. Činim sve ove stvari jer ja živim u njima; i ako će sudbina svezati moje ruke i spriječiti me u ovim činima, smrt će tada biti jedina moja žudnja. Jer ja sam pjesnik i ako ne mogu dati, odbit ću i primiti. 

Čovječanstvo bjesni kao oluja, ali ja samo promatram u tišini jer znam da će oluja proći dokle god Bog sve vidi. 

Ljudi teže zemaljskim stvarima, a ja oduvijek čeznem za zagrljajem tvrdjave ljubavi koja će me pročistiti svojom vatrom i odagnati nečovječnost iz mojega srca. 

Materijalne stvari usmrćuju čovjeka bez patnje; ljubav ga budi oživljavajućim bolima. 

Ljudi su podijeljeni na razne klanove i plemena, pripadaju zemljama i gradovima. No ja se osjećam strancem u svim zajednicama i ne pripadam niti jednom staništu. Svijet je moja zemlja, čovječanstvo je moje pleme.

 Ljudi su slabi i žalosno je što se dijele izmedju sebe. Svijet je uzak i nije mudro rasipati ga na kraljevine, carstva i provincije…

 …Pojem molitvu svojega rodnog mjesta i žudim vidjeti dom svojega djetinjstva, ali ako su ljudi u tom domu odbili pružiti hranu i utočište vapijućem namjerniku, obratit ću svoju čežnju u zaborav.

Ja ljubim svoje rodno selo dijelom svoje ljubavi za svoju zemlju; i ljubim svoju domovinu dijelom svoje ljubavi za Zemlju, koja je čitava moja domovina; i ljubim Zemlju svim svojim bićem jer ona je nebo čovječnosti, manifest Božjega duha…

Ti jesi moj brat zato što si čovjek i obojica smo sinovi Duha Svetoga; isti smo i sačinjeni od iste zemlje.

Ti si ovdje da mi budeš suputnik na životnom putu i pomoć u spoznavanju skrivene Istine. Ti si čovjek i, stoga, ljubim te kao brata.

Možeš o meni govoriti što želiš, jer Sutra će te odnijeti i podastrijeti tvoje riječi kao dokaz na svojem sudu i zavrijedit ćeš pravdu.

Možeš od mene odnijeti sve što posjedujem i ako će te to učiniti sretnim, predajem ti svoja dobra.

Možeš mi učiniti što želiš, ali nećeš moći dotaći moju Istinu.

Možeš proliti moju krv i spaliti moje tijelo, ali ne možeš ubiti niti povrijediti moj duh.

Možeš okovati moje ruke lancima i na moje noge staviti negve, zatvoriti me u mračan zatvor, ali nećeš moći zarobiti moju misao, jer ona je slobodna poput daha u prostranom nebu.

Ti si moj brat i ja te ljubim. Ljubim te klanjajući se u tvojoj crkvi, klečeći u tvojem hramu i moleći u tvojoj džamiji. Ti i ja i svi, djeca smo jedne religije, jer različiti su putovi religija tek prsti ljubeće ruke Najvišega Bića, pružene svima, pružajući punoću duha svima, strepeći hoće li je prihvatiti svi.

Ljubim te zbog tvoje Istine, rodjene iz tvoga znanja; one Istine koju ja ne vidim zbog svojeg neznanja. Ali ja je poštujem kao Božje djelo, jer ona je djelo duha.Tvoja i moja Istina susrest će se u nadolazećem svijetu i zablistati kao miris cvijeća, stapajući se u jednu, cijelu i vječnu Istinu, sačuvanu i živuću u vječnosti Ljubavi i Ljepote.

Ti si moj brat, ali zašto se prepireš sa mnom? Zašto nasrćeš na moju zemlju i pokušavaš me podjarmiti kako bi zadovoljio one koji čeznu za slavom i vlašću?

Zašto napuštaš svoju ženu i djecu, slijedeći Smrt u udaljenu zemlju, da bi udovoljio onima koji slavu kupuju tvojom krvlju a visoke počasti suzama tvoje majke?

Je li čast čovjeku ubiti brata čovjeka? Ako smatraš da je to čast, neka to bude jedan čin štovanja i izgradi hram Kainu koji je usmrtio svojega brata Abela.

Je li samoodržanje prvi zakon Prirode? Zašto te, onda, Gramzljivost požuruje na samožrtvovanje samo zato da bi time postigla svoj cilj - povrijedila tvoju braću? Čuvaj se, brate moj, vodje koji zbori: "Ljubav postojanja obvezuje nas da ljude lišimo njihovih prava!" Ja ti, pak, zborim ovako: Štititi prava drugih najplemenitiji je i najdivniji čin čovjekov; ako moje postojanje zahtijeva od mene da ubijam, smrt moja mi je tada časnija…

Sebičnost je, brate moj, uzrok slijepoj nadmoći, a nadmoć stvara klanstvo, a klanstvo stvara autoritete koji vode neslogama i podjarmljivanju. Duša vjeruje u moć znanja i pravde nad mračnim neznanjem; ona niječe autoritet koji se udružuje s mačem kako bi branio i osnažio neznanje i ugnjetavanje - onaj autoritet koji je uništio Babilon, protresao temelje Jeruzalema i ostavio Rim u ruševinama…

Jedini autoritet koji priznajem jest znanje o čuvanju i mirnom priznanju Prirodnog Zakona Pravde…

Ti si moj brat i ja te ljubim; Ljubav je pravda svim svojim dostojanstvom i svom svojom snagom. Da pravda nije podržala moju ljubav prema tebi, ne gledajući kojem plemenu ili zajednici pripadaš, bio bih varalica koja prikriva ružnoću sebičnosti vanjskim pokrovom čiste Ijubavi.

Moja je duša moj drug koji me tješi u bijedi i nedaćama života. Onaj tko se ne sprijatelji sa svojom dušom, neprijatelj je čovječanstva, i onaj koji ne pronadje čovječno vodstvo u samome sebi, iščeznut će u očajanju. Život se pomalja iz unutarnjosti, on ne dolazi iz okoline…

Došao sam živjeti u slavi Ljubavi i svjetlosti Ljepote, koje su obje odrazi Božji. Ja živim ovdje i ljudi me ne mogu izagnati iz domene života jer znaju da ću živjeti u smrti. Ako mi iskopaju oči slušat ću mrmore Ljubavi i pjesme Ljepote.

Ako mi zatvore uši, uživat ću u dodiru daha isprepletenom s dimom goruće Ljubavi i mirisom Ljepote.

Došao sam ovamo da budem svima i sa svima, i ono što danas činim usamljen, jekom će Sutra obavijati ljude.

Ono što danas zbori moje usamljeno srce, pojat će sutra srca mnogih.